Bad Cannstatt
SVETE MISE - LJETO 2010;
09:30 sati - Mönchfeld ili Freiberg
12:00 sati - Bad Cannstatt
Četvrtkom
18.00 sati - krunica; 18.30 sati - sveta misa i klanjanje i blagoslov sa Presvetim;
Petkom
18.00 sati - krunica; 18.30 sati - sveta misa u crkvi sv. Kristofora u Wangenu;
Subotom
11.45 sati - sv. misa u crkvi sv. Kristofora u Wangenu;
Pogled unaprijed
03. 07. 2010. - Susret žena na razini biskupije u Balingenu
28. 07. - 12. 09. - Školski praznici
01. 08. - 05. 09. - Sv. mise po ljetnom rasporedu
23. 09. 2010. - Sjednica pastoralnog vijeća
14. 11. 2010. - dan župe u Bad Cannstattu
18. -21. 11. 2010. - Duhovna obnova u Wangenu
04. 12. 2010. - Nikolinjsko slavlje u Festhalle Fellbach-Schmiden
SRCE ISUSOVO 2010.
Presveto Srce Isusovo, kralju sviju srdaca, Tebi posvećujem danas moje srce i stavljam ga potpun u tvoju službu. Tebi prikazujem svoju dušu sa svom snagom i svoje tijelo sa svim osjećajima. Cijeli svoje život hoću upotrijebiti da Tebe ljubim, Tebi služim i Tebe slijedim. Želim biti žarkim klanjateljem svetosti Tvoje ljubavi.
Sveto Srce Marijino, nakon Srca Isusova najmilije i najsavršenije Srce, budi i ti stalnim uporištem moga čašćenja i ljubavi. Nauči me, da Srce tvoga Sina tako častim, kako Ga ti sama častiš i dopusti mi da Njemu prikažem tvoje štovanje i molitvu zagovora.
Isuse, Tvome srcu prikazujem (dušu… nakane… brige… ). U Tebe imam povjerenja, Tebi prepuštam sebe, u Tebe se uzdam.
Srce Isusovo, dođi kraljevstvo tvoje i budi volja Tvoja kako na nebu tako i na zemlji.
IZ HRV. LIRIKE
MOJ DOM
Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,
I brda joj i dol;
Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim,
I... gutam svoju bol!
I sve što po njoj gazi, po mojem srcu pleše,
Njen rug je i moj rug;
Mom otkinuše biću sve njojzi što uzeše,
I ne vraćaju dug.
Ja nosim boštvo ovo - ko zapis čudotvorni,
Ko žića zadnji dah;
I da mi ono pane pod nokat sverazorni,
Ja past ću utoma.
Ah, ništa više nemam; to sve je što sam spaso,
A spasoh u tom sve.
... Ja domovinu imam; tek u grud sam je skrio
I bježat moram svijet;
U vijencu mojih sanja već sve je pogazio,
Al' ovaj nije cvijet.
On vreba, vreba, vreba... a ja je grlim mûkom
Na javi i u snu,
I preplašen se trzam i skrbno pipam rukom:
O, je li jošte tu?!
Slobode koji nema taj o slobodi sanja,
Ah, ponajljepši san;
I moja žedna duša tim sankom joj se klanja
I pozdravlja joj dan.
U osamničkom kutu ja slušam trubu njenu
I krunidbeni pir,
I jedro gdje joj bojno nad šumnu strmi pjenu
U pola mora šir!
Sve cvjetno kopno ovo i veliko joj more
Posvećuje mi grud;
Ko zvijezda sam na kojoj tek njeni dusi zbore,
I... lutam kojekud.
Te kad mi jednom s dušom po svemiru se krene,
Zaorit ću ko grom:
O, gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,
To moj je, moj je dom!
S. S. Kranjčević
Tko je online
Gostiju online: 11
Statistika
Posjetitelja: 982264
Tehnička podrška