Tjedni raspored  

SRIJEDA, 25.10.:

  • 15.30 sati - vjeronaučna pouka u Backnangu (I i II razred; prvopričesnici)
  • 16.30 sati - vjeronaučna pouka u Backnangu (krizmanici)

ČETVRTAK, 26.10.:

  • 18.30 sati - listopadska pobožnost i sveta misa u Raum der Stille
  • 19.00 sati - folklor (odrasli)

PETAK, 27.10.:

  • 17.00 sati - vjeronaučna pouka u Waiblingenu (krizmanici - grupa 1)
  • 18.30 sati - listopadska pobožnost i sveta misa u crkvi St. Antonius

SUBOTA, 28.10.:
Sv. Šimun i Juda, apostoli

  • 10.00 sati - vjeronaučna pouka u Waiblingenu (I i II razred; prvopričesnici - grupa 1; IV-VII razred)
  • 10.00 sati - folklor (mala djeca)
  • 10.50 sati - dječji zbor
  • 11.00 sati - vjeronaučna pouka u Waiblingenu (I i II razred; prvopričesnici - grupa 2; krizmanici - grupa 2)
  • 11.00 sati - folklor (srednja grupa)

NEDJELJA, 29.10.:
30. nedjelja kroz godinu

  • 10.30 sati - Backnang, St. Johannes
  • 12.00 sati - Waiblingen, St. Antonius
   

Pogled unaprijed  

  • 30.10.-3.11.2017.
    Jesenski praznici
  • 12.11.2017.
    Dan župe u Waiblingenu (Tavelićevo)
  • 3.12.2017.
    Nikolinje u Waiblingenu
  • 10.12.2017.
    Nikolinje u Backnangu
  • 16.12.2017.
    Božićna tombola za djecu
  • 16.12.2017.
    Božićna sveta ispovijed u Waiblingenu
  • 22.12.2017.-5.1.2018.
    Božićni praznici
  • 12.-16.2.2018.
    Zimski praznici
  • 14.2.2018.
    Pepelnica
  • 24.3.2018.
    Uskrsna sveta ispovijed u Waiblingenu
  • 26.3.-6.4.2018.
    Uskrsni praznici
  • 1.4.2018.
    Uskrs
  • 29.4.2018.
    Prva sveta pričest
  • 13.5.2018.
    Majčin dan
  • 22.5.-1.6.2018.
    Duhovski praznici
  • 27.5.2018.
    Hodočašće u Zwiefalten
  • 10.6.2018.
    Sveta krizma
  • 17.6.2018.
    Dan župe u Backnangu (Antunovo)
  • 15.7.2018.
    Misa zahvalnica i ljetna proslava
  • 26.7.-7.9.2018.
    Ljetni praznici
   
29. nedjelja kroz godinu (A)
Misna čitanja: Iz 45, 1. 4-6; Ps 96, 1. 3-5-7-10a. 10c; 1 Sol 1, 1-5b; Mt 22, 15-21
 
SVETE MISE: Misijska nedjelja
  • 10.30 sati - Christkönig - Backnang
  • 12.00 sati - St. Antonius - Waiblingen

BOGU BOŽJE – CARU CAREVO

Evanđelje nam govori kako su farizeji htjeli iskušati Isusa u odnosu na plaćanje poreza državnim vlastima. Što ćemo učiniti? Tako su pitali židovski predstavnici i starješine. Sav narod ide za Isusom. On je dakle osvojio čitav narod za sebe. Ništa jednostavnije od toga, tako se dosjetio jedan lukavi farizej koji je bio među njima. Učinit ćemo pred narodom da ga zamrzi. Postavit ćemo mu najopasnije, ali ujedno i najomraženije pitanje, koje mu se može postaviti. Postavit ćemo mu pitanje o porezu. Pitanje o porezu je najosjetljivije pitanje za sve vlasti, otkad postoji vlast na zemlji. Jao čovjeku koji dirne u to pitanje. Ako se Isus samo usudi dirnuti u rimsko pravo poreza, sam će sebi naškoditi. Zato su starješine uzeli sa sobom pristaše rimske vlasti, takozvane herodovce. Oni će Isusa odmah proglasiti kao buntovnika i širitelja bune protiv vlasti ako se usudi osporiti Rimljanima pravo na porez u židovskom narodu. Ali kao što je pitanje poreza najosjetljivije pitanje za sve vlasti, tako je u isto vrijeme to pitanje o porezu i najomraženije pitanje za podložnike svake vlasti, za običan narod. Otkako postoji vlast na zemlji kao da narod ništa drugo nije tako mrzio, kao što je mrzio plaćanje poreza. Porez je za narod uvijek bila mrska riječ o kojoj nije želio govoriti.

Svi protivnici Isusovi priznaju mu istinu, da je on zaista istinit i da po istini uči putu Božjemu, ali ga ipak nisu htjeli slijediti, zauzeli su prema njemu neprijateljski stav. Postavljali su mu stupice i zamke, nadajući se da će ga jednom uhvatiti u riječi. Tako je bilo s poreznim novcem. Izvadili su iz džepa carski denar i upitaše ga pred narodom: „Je li dopušteno dati caru porez, ili nije“? Ako rekne da jest, omrazit će ga pred narodom, jer nitko nije s voljom okupatoru plaćao porez. Ako pak rekne da ne treba, tužit će ga vlastima da buni narod. Jedno i drugo bilo bi opasno reći. Isus se nije dao iznenaditi. Prozreo je njihove zlobne misli i namjere. Zato je zatražio da mu pokažu novac. Pružiše mu denar i on ih upita: „Čija je ova slika i natpis“? Odgovoriše: carev. Tada im reče Isus: „Podajte dakle carevo caru, a Božje Bogu“! I više ga nisu ništa pitali. Isus nije došao da osnuje zemaljsko kraljevstvo i da sređuje naše monetarne odnose. A još je manje želio da se njegovi apostoli bave politikom. On naviješta dolazak Božjega kraljevstva, koje je svakom čovjeku otvoreno bez obzira tko on bio i gdje se nalazio. Uostalom to je jasno pokazao kad je jednog od omraženih carinika Mateja uzeo za svoga apostola. Za Isusa nije važno što je tko. Za Isusa je svaki čovjek jednako vrijedan svakog poziva na spasenje i suradnju.

Isus nas dakle svojim odgovorom želi kao i svaki put poučiti. On želi proširiti naše duhovne horizonte i naučiti nas kako da vrednujemo čak i ovozemaljska zbivanja, jer mi nismo samo građani neba, nego i građani ovozemaljskog društva. Isus nas želi kao prvo osloboditi od svakog unutarnjeg ropstva i otuđenja, jer samo tako možemo živjeti u punoj i pravoj slobodi djece Božje. Čovjek je velik u Božjim očima i određen je za vječnost, kojoj treba podrediti sva zemaljska dobra. Bilo bi strašno zlo i neoprostiv grijeh igrati se sa svojim vječnim određenjem, te u prevelikoj brizi oko stjecanja zemaljskih dobara zaboraviti svoj vječni cilj. Istina je, treba vršiti svoje ovozemaljske dužnosti i ispunjavati svoje obaveze, ali se nikada ne smije zaboraviti ono što je jedino potrebno, a to je vječno spasenje naše duše. Isus nas želi osloboditi od prevelike navezanosti na novac i ovozemaljsko blago. Ništa čovjeka toliko ne zarobljava i njegov duh ne sapinje kao pretjerana briga oko stjecanja i posjedovanja zemaljskih dobara. Novac je svima potreban, ali sve gledati kroz novac i njemu podrediti sve svoje duševne i tjelesne sile i sposobnosti značilo bi postati robom mamone tj. božanstva pohlepe ili materijalnog bogatstva. Novac ni u kojem slučaju ne smije postati idol kojem robujemo. On je samo sredstvo da bismo mogli pristojno živjeti i drugima život olakšati.

Novac nosi carsku sliku i carski natpis i pripada caru. A duša je Božja slika i Božje vlasništvo. Ne smijemo je nagrditi, oblatiti, oštetiti, nego je čistu vratiti i donijeti Bogu.

fra Marko Vrdoljak, OFMconv

   

Župni list  

   

Kutak za dušu  

Školjka

Neke su školjke izvana glatke i sjajne, blješte od boja, a neke neugledne, grube, hrapave. Ali ispod oklopa, sve su školjke nježne.

Baš kao i ljudi ispod svojih oklopa. Često se dogodi da u školjku upadne neko posebno neugodno zrnce pijeska koje se ugnijezdi u mekom tkivu školjke i ona ga se nikako ne može riješiti. Za neke će školjke to zrnce pijeska postati pogubno: stvorit će im ranicu od koje će na kraju umrijeti.

Ali ima i školjki koje se ponašaju drugačije. Da bi ublažile bol koju im stvara oštro zrnce pijeska, one ga počinju zaobljavati omatajući ga tanušnim slojevima glatkoga sedefa. Na taj način zrnce pijeska počinju pretvarati u biser. Isto je i s ljudima. Neki od svoga zrnca pijeska naprave životnu dramu od koje se nikada ne oporave. Drugi svoja zrnca pijeska pretvaraju u bisere.

Oni prvi nezadovoljni su i optužuju život da je okrutan prema njima. Oni drugi strpljivo stvaraju svoje bisere sve dok bol ne prestane. Ljude koji u sebi nose bisere, prepoznat ćeš po blistavim osmijesima. Pogledaj se u zrcalo. Kakav je tvoj osmijeh? Blista li biser u njemu?

Autor nepoznat

   

   

Posjetitelji  

Danas 5

Jučer 30

Tjedan 35

Mjesec 1173

Ukupno 27285

   
© Hrvatske katoličke zajednice sv. Nikola Tavelić - Waiblingen i sv. Ante Padovanski - Backnang